
Obnova kulturne baštine

Obnova kulturne baštine
Obnova
kulturne
baštine

Graditeljstvo je djelatnost koja je čovječanstvu ostavila trajno nasljeđe kojem se uvijek iznova imamo priliku diviti.
ING-GRAD je, inspiriran upravo tom činjenicom, osnovan kao građevinska tvrtka čija djelatnost uključuje i specijalizirane radove koji podrazumijevaju: sanaciju i rekonstrukciju spomeničke baštine iznimnog povijesnog i umjetničkog značaja.
U više od 35 godina rada na obnovi i rekonstrukciji spomeničke baštine koristili smo se svim prednostima suvremenih metoda gradnje, ali i primjenjivali jedinstvena znanja temeljena na tehnikama, vještinama i recepturama starih zanata.
Većina građevina kulturne ili graditeljske baštine zidane su zgrade koje su izgrađene od kamenih ili opečnih zidnih elemenata povezanih mortom koji su zbog starosti i neadekvatnog održavanja najčešće u lošem stanju. Stoga je prije obnove i završnog uređenja nužno izvršiti konstruktivnu sanaciju. Kompleksnost sanacije povijesnih građevina uvjetuje nekompatibilnost tradicionalnih i novih gradiva te poštivanje njihova izvornog postojanja, zbog čega se ne preporučuje uporaba armiranog betona. Kao najpovoljnija tehnika za popravljanje i ojačanje takvih konstrukcija pokazalo se injektiranje, odnosno stabiliziranje i zatvaranje pukotina oštećenih zidova injektiranjem specijalnim injekcijskim masama, nanošenjem armiranih cementnih ili epoksidnih obloga na jednu ili obje strane zida te prednapinjanje zidova.
Uređenju i opremanju dvorca Veliki Tabor prethodila je njegova konstruktivna sanacija koja je uključivala statičku sanaciju kamenih zidova i svodova. Napravljeno je 34.250 kom rupa za injektiranje te utrošeno 450.000 kg injekcijske mase, te time stabilizirano i učvršćeno 6.850 m3 kamenih zidova.
Isti su dodatno učvršćeni ugradnjom čeličnih zatega za ojačanje zidova dužine 612 m, što je građevinu ujedno osiguralo i od potresa.
Ugrađeno:
- 1.780,00 m karbonske trake za ojačanje zidova
- 750,00 m2 karbonske mrežice za ojačanje svodova
- 314,00 m3 drvene hrastove građa za krovište i međukatnu konstrukciju
- 142.000 kom crijepa
Utrošeno je više od 300.000,00 radnih sati restauratora, zidara, tesara, strojara, elektičara, konstruktera i drugih
Krovišta građevina spomeničke baštine u pravilu su drvena krovišta s različitim vrstama pokrova ovisno o tradiciji podneblja u kojem se građevina nalazi. Rekonstrukcija takvih drvenih krovišta podrazumijeva zamjenu pojedinih elemenata ili kompletne konstrukcije novom drvenom građom, najčešće od slavonskog hrasta ili četinara, te zamjenu pokrova.
Obnova i rekonstrukcija objekta obuhvaća obnovu vanjske fasade, izvođenje profilacija i kamene plastike, izradu drvene stolarije i sve što uključuje vraćanje povijesnog izgleda i izvornog stanja. Radi se prema konzervatorskim smjernicama, zbog čega je obnova i rekonstrukcija objekta duža i zahtijeva specifične materijale, radove i način izvođenja.
Na projektu Muzej Slavonije u Osijeku izvedeni su radovi obnove fasade i pročelja zgrade izradom vapnene žbuke prema izvornoj recepturi. Svi materijali pripremljeni su i proizvedeni na gradilištu. Specifična boja fasade postignuta je prirodnim pigmentima dobivenima od pepela drva ariša.)
Investitor
Grad Pula
Kategorija
Građevine javne namjene
Podzemni sustav tunela pod utvrdom i brežuljcima Kaštel sastoji se od donjeg sklopa podzemnih tunela na nivou grada tzv. Zerostrasse te 11 m iznad njih , gornjeg sklopa podzemnih tunela - međuetaže. Utvrda Kaštel se nalazi 11 m iznad tunela međuetaže.
Pulski podzemni tuneli nastali su za vrijeme austrougarske vlasti, neposredno pred I. svjetski rat za potrebe sklanjanja ljudi u slučaju direktnih zračnih napada na grad. Mletačka utvrda na vrhu središnjeg gradskog brežuljka Kaštel (Hasfenkastell) pod austrijskom je vlašću služila kao skladište, vojarna i promatračnica. Poslije I. svjetskog rata talijanske su vlasti nastavile koristiti pulske podzemne tunele, širile ih i nadograđivale. Nakon II. Svjetskog rata koriste se kao sklonište za civilno stanovništvo i za potrebe saniteta. Temeljna ideja revitalizacije podzemnog sustava tunela je povezivanje tunela sa utvrdom Kaštel u jednu cjelinu i olakšavanje pristupa utvrdi sa nivoa gradskih ulica u podnožju brežuljka Kaštel pomoću dizala. Pri odabiru lokacije dizala uvažio se primarni zahtjev naručitelja da konačna stanica dizala bude unutar Povijesnog i pomorskog muzeja Istre.
Dizalo povezuje sve tri razine, sa tri stanice. Prva stanica je u tunelima ZeroStrasse koja je smještena u neposrednoj blizini središnjeg trga koji se račva u 4 kraka kanala. Izvedena je rekonstrukcija postojećeg prostora s pristupnim hodnikom Zerrostrasse te pristupni hodnik međuetaže (druga stanica). Treća stanica dizala je unutar dvorišta utvrde te je jedini vidljivi element objekta dizala. U cilju da se novi element što bolje uklopi u povijesnu cjelinu utvrde Kaštel odabir stakla je jedini primjeren iz estetskog, sigurnosnog i funkcionalnog vidika.
Plašt tunela Zerostrasse, klesan je u živoj stijeni, i maksimalno ga je bilo potrebno očuvati. U rekonstrukciji se koristio natur beton i glatka oplata. U sklopu podnih površina se izvodio razvod instalacija hidrantske mreže te točkasta odvodnja vode. Na centralnom dijelu tunela izvedeni su radovi na betonskim klupama te izvedba novih betonskih podova, kao i sanacija klupa u svim ostalim tunelima. Uz suglasnost konzervatora, na svim ulazima uklonjena su stara metalna ulazna vrata i izvedena su nova vrata s rešetkastim krilima za propuštanje zraka.