
Obnova kulturne baštine

Obnova kulturne baštine
Obnova kulturne baštine

Graditeljstvo je djelatnost koja je čovječanstvu ostavila trajno nasljeđe kojem se uvijek iznova imamo priliku diviti. ING-GRAD je, inspiriran upravo tom činjenicom, osnovan kao građevinska tvrtka čija djelatnost uključuje i specijalizirane radove koji podrazumijevaju: sanaciju i rekonstrukciju spomeničke baštine iznimnog povijesnog i umjetničkog značaja.
U više od 35 godina rada na obnovi i rekonstrukciji spomeničke baštine koristili smo se svim prednostima suvremenih metoda gradnje, ali i primjenjivali jedinstvena znanja temeljena na tehnikama, vještinama i recepturama starih zanata.
Većina građevina kulturne ili graditeljske baštine zidane su zgrade koje su izgrađene od kamenih ili opečnih zidnih elemenata povezanih mortom koji su zbog starosti i neadekvatnog održavanja najčešće u lošem stanju. Stoga je prije obnove i završnog uređenja nužno izvršiti konstruktivnu sanaciju. Kompleksnost sanacije povijesnih građevina uvjetuje nekompatibilnost tradicionalnih i novih gradiva te poštivanje njihova izvornog postojanja, zbog čega se ne preporučuje uporaba armiranog betona. Kao najpovoljnija tehnika za popravljanje i ojačanje takvih konstrukcija pokazalo se injektiranje, odnosno stabiliziranje i zatvaranje pukotina oštećenih zidova injektiranjem specijalnim injekcijskim masama, nanošenjem armiranih cementnih ili epoksidnih obloga na jednu ili obje strane zida te prednapinjanje zidova.
Uređenju i opremanju dvorca Veliki Tabor prethodila je njegova konstruktivna sanacija koja je uključivala statičku sanaciju kamenih zidova i svodova. Napravljeno je 34.250 kom rupa za injektiranje te utrošeno 450.000 kg injekcijske mase, te time stabilizirano i učvršćeno 6.850 m3 kamenih zidova.
Isti su dodatno učvršćeni ugradnjom čeličnih zatega za ojačanje zidova dužine 612 m, što je građevinu ujedno osiguralo i od potresa.
Ugrađeno:
- 1.780,00 m karbonske trake za ojačanje zidova
- 750,00 m2 karbonske mrežice za ojačanje svodova
- 314,00 m3 drvene hrastove građa za krovište i međukatnu konstrukciju
- 142.000 kom crijepa
Utrošeno je više od 300.000,00 radnih sati restauratora, zidara, tesara, strojara, elektičara, konstruktera i drugih
Krovišta građevina spomeničke baštine u pravilu su drvena krovišta s različitim vrstama pokrova ovisno o tradiciji podneblja u kojem se građevina nalazi. Rekonstrukcija takvih drvenih krovišta podrazumijeva zamjenu pojedinih elemenata ili kompletne konstrukcije novom drvenom građom, najčešće od slavonskog hrasta ili četinara, te zamjenu pokrova.
Na crkvi svetog Marka, simbolu grada Zagreba, izvedena je rekonstrukcija drvenog krovišta građom od ariša, a pokrov zamijenjen novim glaziranim crijepom rađenim prema izvornim fotogeometrijskim nacrtima graditelja Hermanna Bolléa. Novi je crijep, kao i onaj prvobitni, izrađen i dostavljen iz Mađarske.)
Pri gradnji modernih građevina, pogotovo u središtima velikih gradova s velikom koncentracijom drugih objekata u blizini mjesta izgradnje novog objekta, pozornost se prije svega posvećuje sustavu izvedbe i zaštite građevinske jame. Ovaj sustav pruža sigurno temeljenje novoj građevini, kao i zaštitu ostalim postojećim građevinama u blizini.
Krovišta građevina spomeničke baštine u pravilu su drvena krovišta s različitim vrstama pokrova ovisno o tradiciji podneblja u kojem se građevina nalazi. Rekonstrukcija takvih drvenih krovišta podrazumijeva zamjenu pojedinih elemenata ili kompletne konstrukcije novom drvenom građom, najčešće od slavonskog hrasta ili četinara, te zamjenu pokrova.
obnovljenih građevina
godina starost najstarije obnavljane građevine
Investitor
Grad Samobor
Kategorija
Tvrđave, dvorci i palače
Plemićki Stari grad Samobor podignule su pristaše kralja Otokara II. na brdu Tepec u razdoblju od 1260. do 1264. iznad samoborskog trgovišta, da bi na tom mjestu ojačali staru granicu. Tlocrt je grada nepravilan i razveden, a sastoji se od tri dijela, od kojih je središnji dio s gradskom jezgrom najstariji. Na jugoistočnom dijelu jezgre nalazi se i visoka obrambena kula, jedini znatniji ostatak najstarije Otokarove faze gradnje, a po njoj se ovaj grad i razlikuje od ostala dva plemićka grada u okolici, Okića i Lipovca, od kojih je veći. Uz ovu kulu nalazi se polukružna kula sa zanimljivom kapelom sv. Ane iz trećeg desetljeća 16. stoljeća na prvom katu trokatne kule. S vremenom se jezgra prema sjeveru širi u izduženo trapezoidno dvorište okruženo jakim obrambenim zidom s peterokutnom baterijskom kulom na krajevima. S južne je strane posljednja izgrađena trokatna kuća. Znatnije pregradnje zbile su se u trećem desetljeću 16. stoljeća, a najveće u 17. i 18. stoljeću te se tada u jezgri formira dvorište palasa s pročeljima od rastvorenih trijemova, a unutrašnjost se bogato oprema. Krajem 18. stoljeća vlasnici napuštaju grad.
U sklopu projekta konsolidacije i prezentacije Staroga grada Samobora izvedeni su radovi obnove zidina kapele. S obzirom na spomeničke značajke i otežane uvjete rada zbog složenosti okomitog i vodoravnog transporta, projekt je bio vrlo zahtjevan. Radovi zidanja kamenog zida, po strukturi jednakog izvornom stanju, tražili su angažiranje visokokvalitetnih majstora starih zanata – obrtnika. Pri zidanju je korišten očišćeni kamen iz urušenja, bijeli cement i gašeno vapno.