
Obnova kulturne baštine

Obnova kulturne baštine
Obnova kulturne baštine

Graditeljstvo je djelatnost koja je čovječanstvu ostavila trajno nasljeđe kojem se uvijek iznova imamo priliku diviti. ING-GRAD je, inspiriran upravo tom činjenicom, osnovan kao građevinska tvrtka čija djelatnost uključuje i specijalizirane radove koji podrazumijevaju: sanaciju i rekonstrukciju spomeničke baštine iznimnog povijesnog i umjetničkog značaja.
U više od 35 godina rada na obnovi i rekonstrukciji spomeničke baštine koristili smo se svim prednostima suvremenih metoda gradnje, ali i primjenjivali jedinstvena znanja temeljena na tehnikama, vještinama i recepturama starih zanata.
Većina građevina kulturne ili graditeljske baštine zidane su zgrade koje su izgrađene od kamenih ili opečnih zidnih elemenata povezanih mortom koji su zbog starosti i neadekvatnog održavanja najčešće u lošem stanju. Stoga je prije obnove i završnog uređenja nužno izvršiti konstruktivnu sanaciju. Kompleksnost sanacije povijesnih građevina uvjetuje nekompatibilnost tradicionalnih i novih gradiva te poštivanje njihova izvornog postojanja, zbog čega se ne preporučuje uporaba armiranog betona. Kao najpovoljnija tehnika za popravljanje i ojačanje takvih konstrukcija pokazalo se injektiranje, odnosno stabiliziranje i zatvaranje pukotina oštećenih zidova injektiranjem specijalnim injekcijskim masama, nanošenjem armiranih cementnih ili epoksidnih obloga na jednu ili obje strane zida te prednapinjanje zidova.
Uređenju i opremanju dvorca Veliki Tabor prethodila je njegova konstruktivna sanacija koja je uključivala statičku sanaciju kamenih zidova i svodova. Napravljeno je 34.250 kom rupa za injektiranje te utrošeno 450.000 kg injekcijske mase, te time stabilizirano i učvršćeno 6.850 m3 kamenih zidova.
Isti su dodatno učvršćeni ugradnjom čeličnih zatega za ojačanje zidova dužine 612 m, što je građevinu ujedno osiguralo i od potresa.
Ugrađeno:
- 1.780,00 m karbonske trake za ojačanje zidova
- 750,00 m2 karbonske mrežice za ojačanje svodova
- 314,00 m3 drvene hrastove građa za krovište i međukatnu konstrukciju
- 142.000 kom crijepa
Utrošeno je više od 300.000,00 radnih sati restauratora, zidara, tesara, strojara, elektičara, konstruktera i drugih
Krovišta građevina spomeničke baštine u pravilu su drvena krovišta s različitim vrstama pokrova ovisno o tradiciji podneblja u kojem se građevina nalazi. Rekonstrukcija takvih drvenih krovišta podrazumijeva zamjenu pojedinih elemenata ili kompletne konstrukcije novom drvenom građom, najčešće od slavonskog hrasta ili četinara, te zamjenu pokrova.
Na crkvi svetog Marka, simbolu grada Zagreba, izvedena je rekonstrukcija drvenog krovišta građom od ariša, a pokrov zamijenjen novim glaziranim crijepom rađenim prema izvornim fotogeometrijskim nacrtima graditelja Hermanna Bolléa. Novi je crijep, kao i onaj prvobitni, izrađen i dostavljen iz Mađarske.)
Pri gradnji modernih građevina, pogotovo u središtima velikih gradova s velikom koncentracijom drugih objekata u blizini mjesta izgradnje novog objekta, pozornost se prije svega posvećuje sustavu izvedbe i zaštite građevinske jame. Ovaj sustav pruža sigurno temeljenje novoj građevini, kao i zaštitu ostalim postojećim građevinama u blizini.
Krovišta građevina spomeničke baštine u pravilu su drvena krovišta s različitim vrstama pokrova ovisno o tradiciji podneblja u kojem se građevina nalazi. Rekonstrukcija takvih drvenih krovišta podrazumijeva zamjenu pojedinih elemenata ili kompletne konstrukcije novom drvenom građom, najčešće od slavonskog hrasta ili četinara, te zamjenu pokrova.
obnovljenih građevina
godina starost najstarije obnavljane građevine
Investitor
Grad Pula
Kategorija
Građevine javne namjene
Podzemni sustav tunela pod utvrdom i brežuljcima Kaštel sastoji se od donjeg sklopa podzemnih tunela na nivou grada tzv. Zerostrasse te 11 m iznad njih , gornjeg sklopa podzemnih tunela - međuetaže. Utvrda Kaštel se nalazi 11 m iznad tunela međuetaže.
Pulski podzemni tuneli nastali su za vrijeme austrougarske vlasti, neposredno pred I. svjetski rat za potrebe sklanjanja ljudi u slučaju direktnih zračnih napada na grad. Mletačka utvrda na vrhu središnjeg gradskog brežuljka Kaštel (Hasfenkastell) pod austrijskom je vlašću služila kao skladište, vojarna i promatračnica. Poslije I. svjetskog rata talijanske su vlasti nastavile koristiti pulske podzemne tunele, širile ih i nadograđivale. Nakon II. Svjetskog rata koriste se kao sklonište za civilno stanovništvo i za potrebe saniteta. Temeljna ideja revitalizacije podzemnog sustava tunela je povezivanje tunela sa utvrdom Kaštel u jednu cjelinu i olakšavanje pristupa utvrdi sa nivoa gradskih ulica u podnožju brežuljka Kaštel pomoću dizala. Pri odabiru lokacije dizala uvažio se primarni zahtjev naručitelja da konačna stanica dizala bude unutar Povijesnog i pomorskog muzeja Istre.
Dizalo povezuje sve tri razine, sa tri stanice. Prva stanica je u tunelima ZeroStrasse koja je smještena u neposrednoj blizini središnjeg trga koji se račva u 4 kraka kanala. Izvedena je rekonstrukcija postojećeg prostora s pristupnim hodnikom Zerrostrasse te pristupni hodnik međuetaže (druga stanica). Treća stanica dizala je unutar dvorišta utvrde te je jedini vidljivi element objekta dizala. U cilju da se novi element što bolje uklopi u povijesnu cjelinu utvrde Kaštel odabir stakla je jedini primjeren iz estetskog, sigurnosnog i funkcionalnog vidika.
Plašt tunela Zerostrasse, klesan je u živoj stijeni, i maksimalno ga je bilo potrebno očuvati. U rekonstrukciji se koristio natur beton i glatka oplata. U sklopu podnih površina se izvodio razvod instalacija hidrantske mreže te točkasta odvodnja vode. Na centralnom dijelu tunela izvedeni su radovi na betonskim klupama te izvedba novih betonskih podova, kao i sanacija klupa u svim ostalim tunelima. Uz suglasnost konzervatora, na svim ulazima uklonjena su stara metalna ulazna vrata i izvedena su nova vrata s rešetkastim krilima za propuštanje zraka.