Mjesto na kojem se nalazi crkvica sv. Marije drevno je sjedište vitezova templara koje je narod nazivao „božjaci” te je po njima i dobilo naziv Božje polje. Potom su tu djelovali viteški redovi s Rodosa i Malte (od 12. do 16. stoljeća) i franjevci trećoredci glagoljaši od 1536. do 1806. Danas je to mjesno groblje Vižinade. Crkvica je pregrađena u 15. stoljeću u periodu kasne gotike. To je jednobrodna crkvica s poligonalnim svetištem i ugaonim kontraforima te sazidanim visokim gotičkim prozorima. Unutrašnjost crkvice bogato je oslikana freskama iz 15. stoljeća, a autor je nepoznati majstor iz kruga tzv. „šarenog majstora”. Zvonik crkve oblikom podsjeća na preslicu, dok je pročelje ukrašeno kamenim reljefima i poznatom kamenom glavom, ugrađenom tijekom obnove 1441., koja, prema predaji, prikazuje hunskog vojskovođu Atilu, za kojeg se govori da je nastradao upravo u ovom dijelu zapadne Istre, gdje ga je pastir kamenom iz praćke pogodio u glavu.
U vrlo zahtjevnoj obnovi crkve sv. Marije prebogate zidnim dekoracijama izvršeni su radovi obnove i restauracije svodova svetišta te je ugrađena nova vanjska stolarija od prvoklasnog drva ariša prema uzoru na izvornu.
