U današnjim Varaždinskim Toplicama, najstarijima i najglasovitijima u Republici Hrvatskoj, nalaze se ostaci rimskog naselja Aquae Iasae koje je naziv dobilo po panonsko-ilirskom plemenu Jasa nastanjenom na tom mjestu prije dolaska Rimljana. Vrhunac razvoja naselje dostiže u 2. i 3. stoljeću, a krajem 3. stoljeća stradava u provali Gota. Ostaci naselja pokazuju rimski način gradnje kamenom. Arheološka istraživanja provedena od 1952. do 1982. utvrdila su nekoliko faza izgradnje naselja i kupališnog kompleksa. Bilo je uobičajeno da se javni i kulturni sadržaji smještaju uz sam izvor te su tako i ovdje otkriveni objekti rimskog kompleksa javne arhitekture (kupalište s bazilikom, forum i kapitolij), smješteni na najgornjoj terasi topličkog brežuljka, bili usko povezani s termalnim izvorom sumporne vode, a zbog pada terena od izvora prema jugu, kupališni sadržaji bili su južno od izvora kako bi se lakše snabdijevali termalnom vodom.
Po narudžbi Arheološkog muzeja u Zagrebu, a za potrebe zaštite i otvorene prezentacije arheološkog lokaliteta rimske zgrade kupališta i bazilike u Varaždinskim Toplicama, izrađena je nadstrešnica od drvenih lameliranih nosača s pokrovom od prozirnog leksana.
