Pavlinski samostan i crkvu Blažene Djevice Marije osnovala je grofica Katarina Frankopan Metlička 1404. Zbog turskih navala 1570. pavlini napuštaju samostan dajući ga u zakup grofu Auerspergu. Vraćaju se 1684. i tada kreću s obnovom kompleksa. Barokna obnova crkve započinje 1740., a traje do polovice 18. stoljeća. Gradnja samostana traje od 1749. do 1767. Kompleks se sastoji od tri samostanska krila i crkve sa zvonikom koji se oslanjaju na južno krilo klaustra. Crkva je srednjovjekovna, barokizirane unutrašnjosti s pravokutnom lađom te užim trostranim svetištem, a nadsvođena je baroknim križnim svodom s pojasnicama. Unutrašnjost je opremljena trima baroknim oltarima, baroknim korskim klupama i rokoko propovjedaonicom, koju je ukrašavao poznati pavlinski slikar Gabrijel Taller te kasnije slikar Fridrik Harmelić, učitelj Vjekoslava Karasa.
Obnova spomenika kulture oštećenog u ratu zahtijevala je kompletnu statičku sanaciju zidova i temelja crkve i samostana te nadogradnju kapelice iznad sakristije. Sanirano je pročelje crkve i samostana, rekonstruirana je i zamijenjena hrastova krovna građa, postavljen novi pokrov od biber-crijepa te rekonstruiran kameni pod crkve i samostana, dok je na zvoniku obnovljena lukovica.
